Nova zbirka priča Ivane Bodrožić “Fikcija" nije nalik nijednoj drugoj knjizi o ženama. Kad su same u autu, kada odgajaju djecu, kada plešu na šipci ili razmišljaju o starosti - žene na nevjerojatan, samo sebi svojstven način, kroje svakodnevicu i prkose sudbini.

“Tko sam zapravo ja? I koji dio mene sam ja... je li to moja vještina, moja muzika, moje dijete, je li to moja misao, je li to moja nada u još jednu ljubav, je li to plavi iris pored uzglavlja, možda je to mozak jer bez njega nema misli, bez njega nema ni srca, ali i on se trajanjem mijenja...” Je li to možda radni stol spisateljice kao njezin otok slobode i posljednja linija obrane?

S mnogo humora i bez patetike, slojevito i snažno Ivana Bodrožić u Fikciji ispisuje složeni mozaik ženskog iskustva. Stoga ove priče treba čitati kao istinitu fikciju, ali pritom ne zaboraviti na zid patrijarhalnih normi društva koje uvijek prijeti da će je osporiti.